Bret je izgubio svog blizanca zbog predoziranja i zamalo se i sam uništio alkoholom. Sa 34 godine nije mogao hodati i umirao je u bolničkom krevetu. Sada? Trijezan je, smije se i spašava živote.
Prestanak upotrebe supstanci je moguć: ako oni to mogu, možete i vi. U ovoj seriji, Avenues Recovery predstavlja istinite priče o svakodnevnim herojima u oporavku.
Zdravo! Ja sam Bret i ovo je moja priča o oporavku.
Odrastanje u malom gradu u Louisiani nije bilo lako za dijete poput mene. Rođen kao prijevremeno rođen blizanac, bolestan i zaštićen, nisam mogao raditi mnogo stvari koje su “normalna” djeca mogla raditi.
Kako sam odrastao, stvari su postajale sve komplikovanije. Bio sam onaj čudni klinac u srednjoj školi koji je previše pušio i ostajao sam. Tada to nisam shvatao, ali duboko u meni je postojala mračna praznina za koju sam mislio da je nikada neću moći ispuniti. Nikada nisam znao ko su mi pravi prijatelji. Stalno sam se mučio u razredu, u školi.
Imao sam brata blizanca Brada. Bio je jedan od kul djece u školi, dio popularne ekipe sportista i navijačica. Brad je bio pozivan na zabave, bavio se sportom i imao je djevojke. Ali uvijek je imao vremena za mene i bio mi je najbolji prijatelj. Mislim da mu se nikada neću moći odužiti za to.
Napustio sam svoj rodni grad ubrzo nakon srednje škole. Konačno sam pronašao svoj poziv svirajući muziku u bendu. Putovali smo po zemlji svirajući rock koncerte i mislio sam da imam sve. Pa, sve osim stabilnosti. Na veliko razočaranje moje majke, mislio sam da živim dobar život. Različiti gradovi svake noći, bio sam u centru pažnje, okružen obožavateljima koje smo usrećivali samo radeći nešto što smo voljeli. Imao sam svijet na dlanu i konačno sam se osjećao primjećenim.
Tokom tog vremena na putu sam pronašao još nešto… alkohol. Ta mračna praznina u meni koju sam ranije spomenuo? Postajala je sve veća iz dana u dan. Uprkos tome što sam imao sve što sam mislio da želim.
Na kraju sam se vratio kući. Dobio sam posao i kuću i plaćao račune na vrijeme. Radio sam ono što sam “trebao” raditi. Ali ispod cijele te fasade, bio sam apsolutno jadan. Moje mentalno zdravlje se brzo pogoršavalo, a alkohol sam koristio za samoliječenje. Nisam to tada znao, ali to je bio početak 15-godišnje borbe sa ovisnošću. Ali imao sam kontrolu, zar ne? Mislim, radio sam sve prave stvari. Ako sam odlučio popiti nekoliko pića nakon napornog radnog dana, koga briga? To je moj život!
Nakon nekoliko godina svakodnevnice, bio sam spreman za ponovno preseljenje, ovaj put u Sunčanu državu. Dakle, rezervisao sam jednosmjernu kartu za raj na zemlji i bio sam spreman za svoju novu avanturu. Znate li šta sam pronašao na Floridi? Kokain. Lako dostupan kokain. Praznina se ponovo popunila.
Dakle, sada sam i dalje pio svaki dan samo da bih spriječio drhtavicu, ali sam također svakodnevno uzimao ogromne količine kokaina. Ali bio sam mlad i bezbrižan i ništa me nije sputavalo. Jednostavno sam živio život za koji sam mislio da me čini sretnim. Čak mi se i brat pridružio! Nažalost, on mi se pridružio i na opasnom putu ovisnosti kojim sam išao. Godinama smo živjeli tako, misleći da imamo sve što smo ikada željeli… Bože, kako smo se prevarili.
- novembar 2019. Taj datum će me zauvijek proganjati. Primio sam telefonski poziv koji će mi preokrenuti cijeli život. Policajac s druge strane linije obavijestio me da je moj brat umro od predoziranja drogom. Moj brat blizanac, moj najbolji prijatelj na cijelom ovom usamljenom svijetu, zauvijek je otišao.
I moja mračna praznina je rasla. Gnojila se. Bio sam ljut, slomljenog srca i potpuno izgubljen. Nije mi bilo stalo ni do koga, ni do čega, pogotovo ne do sebe. Govorio sam ljudima oko sebe da sam dobro i da imam svoju ovisnost pod kontrolom. Svi su znali da je to laž. Pustili su me, jer sam tugovao. Svijet se raspadao oko mene, a oni nisu mogli ništa učiniti da me spase. Nisam želio biti spašen.
Završio sam na intenzivnoj njezi u bolnici na Floridi. Neko me je pronašao pijanog i onesviještenog na pločniku, gdje sam očigledno pao, i pozvao hitnu pomoć. Jetra mi je otkazala i umirao sam. Moje tijelo se gasilo. Nekako, milošću Božjom, povratio sam svijest i bio sam živ.
Volio bih misliti da je Brad rekao: Ne još! Još uvijek imaš posla.
Izgubio sam sposobnost hodanja u 34. godini. Slomljen i uništen, nisam imao koga kriviti osim sebe. Opet sam bio onaj bolesni dječak. Mama je došla po mene i odvela me kući.
Naučio sam ponovo hodati i moji jetreni parametri su počeli da se poboljšavaju. Nastavili bi se poboljšavati da nisam pio. Ali u tom trenutku sam bio potpuni alkoholičar i nisam mogao da prestanem. Barem ne sam.
Potražio sam pomoć u Centru za oporavak Avenues u New Orleansu. Nikada nisam namjeravao ići na rehabilitaciju, ali ovo je bila moja jedina opcija ako sam želio ostati živ. Nešto mi je kliknulo u glavi kada sam bio tamo. Konačno sam shvatio da sam mračnu prazninu u sebi hranio supstancama svih ovih godina. Suočio sam se s njom i borio. Ovisnost ovaj put neće pobijediti. Preživjet ću i živjeti da ispričam priču.
Već sam dvije i po godine trijezan. Zaposlen sam u istom centru za liječenje koji mi je spasio život i svakodnevno pomažem onima koji su još uvijek bolesni i pate. Pomažem im da se bore protiv vlastitog zlikovca ovisnosti. Prvi put u životu osjećam se živim i slobodnim.
Moj zlikovac će uvijek čekati u zasjedi, skrivajući se u sjeni, u kutku mog uma, samo čekajući da posrnem. Ali neću posustati. Ubijam tog zlikovca svaki dan ulažući trud da ostanem trijezan. Činim sljedeću ispravnu stvar i nikada više ne uzimam svoj život zdravo za gotovo.
Ponizan sam. Bez ovisnosti ne bih naučio ko sam i šta trebam raditi. Moja praznina je sada ispunjena duhovnošću. Samoprihvatanje i odgovornost je ispunjavaju.
Mogu biti heroj svoje vlastite priče, jer sam spasio sebe. I zbog toga sam vječno i iskreno zahvalan.
„Nikada ne zaboravi da je strah samo preteča hrabrosti; nastojati i pobijediti uprkos strahu, to znači biti heroj.“ -Kelsey Grammer
Izvor: Bret Cochran’s Recovery: A Story of Strength and Perseverance