Svijest o takvom ponašanju može biti prvi korak ka prekidanju tog ciklusa.
Ponuditi roditelju koji boluje od dijabetesa komad torte koju ne bi smio jesti. Pomoći prijatelju da vara na testu. Dati članu porodice koji ima poremećaj nastao uslijed upotrebe supstanci novac da kupi drogu. Stalno prikrivati loš učinak kolege. Pravdati partnerove navike pretjeranog pijenja.
Sve su to primjeri ponašanja saučesnika.
Ukratko
Ponašanje saučesnika podrazumijeva ohrabrivanje nekoga da radi stvari koje ne bi trebao raditi, pretvaranje da problem ne postoji, pomaganje u prikrivanju grešaka i omogućavanje toj osobi da nastavi sa istim ponašanjem, umjesto da se suoči sa posljedicama.
Važno je preduzeti korake kako bi se ovo ponašanje prepoznalo i ispravilo: postavljanjem jasnih granica prema toj osobi, izbjegavanjem opravdavanja njenih/njegovih postupaka, dopuštanjem da snosi odgovornost za svoje postupke, te ohrabrivanjem da potraži pomoć.
Koja je uloga saučesnika?
Prema Američkom psihološkom udruženju, saučesnik je osoba koja dopušta, ohrabruje ili doprinosi nečijem maladaptivnom ponašanju.
Ponašanje saučesnika može se ispoljavati na različite načine kod ljudi, ali u suštini podrazumijeva pravdanje voljene osobe i dopuštanje da se njihovo negativno ponašanje nastavi, kaže Kelsey Rower, medicinska sestra i Direktorica Odjela sestrinstva u Centru za detoksikaciju Atlanta.
Prepoznavanje obrasca saučesničkog ponašanja je važno, jer nam može pomoći da shvatimo kakvu ulogu saučesnik ima u štetnim navikama te osobe. Prekidanje tog obrasca može biti prvi korak ka prekidanju ciklusa štetnog ponašanja.
Uobičajeni znakovi saučesničkog ponašanja
Ovo su neki od čestih znakova saučesničkog ponašanja:
- Ohrabrivanje: Saučesnik može ohrabrivati osobu da se upušta u problematično ponašanje umjesto da je obeshrabri. Na primjer, prijatelj koji ne želi piti sam može nagovarati drugog da pije, iako taj drugi ima tendenciju da pije prekomjerno.
- Poricanje problema: Saučesnik može poricati postojanje problema i ponašati se kao da osoba nema nikakvih poteškoća. Umjesto da upozori osobu s ozbiljnim dijabetesom da ne bi smjela piti zaslađeni napitak, saučesnik može reći: „Ne brini, sasvim si u redu, ništa ti neće biti.“
- Umanjivanje problema: Saučesnik može umanjivati ozbiljnost problematičnog ponašanja ili ignorisati njegovu stvarnu težinu. Može reći: „U čemu je problem? Samo idemo na piće. Prestani preuveličavati!“
- Pravdanje: Saučesnik može izmišljati izgovore za ponašanje osobe i prebacivati krivicu na nešto drugo. Supružnik, na primjer, može opravdavati partnerovo opijanje riječima: „Imao je tešku radnu sedmicu, posao je jako stresan,“ objašnjava Rower.
- Prikrivanje ponašanja: Saučesnik može skrivati ili prikrivati ponašanje osobe od prijatelja, porodice, poslodavaca ili vlasti kako bi je zaštitio od posljedica. Mogu čuvati tajne ili uskraćivati informacije u njihovo ime.
- Spašavanje osobe: Saučesnik može stalno uskakati i spašavati osobu iz neprilika, tako da ona/on ne osjeti posljedice svojih djela.
- Preuzimanje odgovornosti: Saučesnik može preuzeti obaveze te osobe umjesto da joj dopusti da se sama nosi s njima. Na primjer, može više puta završiti zadatke umjesto kolege, koji ne doprinosi zajedničkom projektu, kako ne bi ugrozio odnose na poslu.
- Prilagođavanje njihovim navikama: Saučesnik može prilagođavati svoje ponašanje navikama te osobe dajući joj novac ili resurse kako bi nastavila s problematičnim ponašanjem. Na primjer, član porodice može i dalje davati novac bliskoj osobi, iako zna da se koristi za kupovinu droge.
- Ponovno pomirenje: Saučesnik može stalno prihvatati izvinjenja osobe i miriti se s njom, iako ta osoba ne pokazuje nikakvu stvarnu želju za promjenom ponašanja.
- Nedjelovanje: Saučesnik može dozvoliti da se ponašanje osobe nastavi, čak i kada izmakne kontroli.
Razumijevanje saučesničkog ponašanja
U nastavku istražujemo motive i psihološke faktore koji stoje iza saučesničkog ponašanja.
Motivi koji stoje iza saučesničkog ponašanja
Motivi za saučesničko ponašanje mogu biti složeni i višestruki, često uključujući kombinaciju različitih faktora. Navodimo najčešće primjere:
- Strah od sukoba: Saučesnik može izbjegavati sukobe ili konfrontaciju te se upuštati u saučesničko ponašanje kako bi održao privid mira, iako je situacija zapravo disfunkcionalna.
- Pogrešno usmjerena lojalnost: Saučesnik može osjećati snažnu ljubav, dužnost, odanost ili empatiju prema osobi koja se upušta u negativna ponašanja, što ga navodi da zanemari ili opravda te postupke. Ova lojalnost je često pogrešno usmjerena jer bi osoba imala više koristi da bude suočena s istinom nego da joj se dopušta da nastavi po starom.
- Nerealni optimizam: Saučesnik može zadržavati nadu da će se osoba koja se ponaša štetno sama promijeniti, iako je takav optimizam često nerealan.
- Potreba za odobravanjem: Saučesnik može tolerisati negativno ponašanje druge osobe kako bi zadobio njeno priznanje ili odobravanje. Može svjesno ignorisati njene postupke kako bi održao pozitivan odnos.
- Kulturni faktori: Kulturne ili porodične norme, također, mogu igrati ulogu u saučesničkom ponašanju, naročito ako promovišu ideju da se određena ponašanja trebaju tolerisati ili skrivati unutar porodice, umjesto da se potraži stručna pomoć.
“Saučesničko ponašanje je obično vođeno nadom, krivicom, strahom i ljubavlju.”
— Kelsey Rower, medicinska sestra
Psihološki aspekti saučesničkog ponašanja
Ovo su neki od psiholoških faktora koji mogu doprinijeti ponašanju saučesnika:
- Nisko samopouzdanje: Saučesnik može imati nisko samopouzdanje, što ga navodi da traži potvrdu i odobravanje kroz pomaganje drugima, čak i kada im pomaže na pogrešan način, umjesto da se suprotstavi njihovom negativnom ponašanju.
- Izbjegavanje problema: Osoba može pribjegavati saučesničkom ponašanju kao strategiji izbjegavanja suočavanja s problemom ili stvaranja konflikta.
- Emocionalna vezanost: Saučesnik može osjećati snažnu emocionalnu povezanost sa osobom koja se upušta u nezdrava ponašanja. Na primjer, roditelj se može bojati da će njihovo dijete koje ima problem sa ovisnošću povrijediti sebe ili čak umrijeti ako mu ne nastave pružati podršku, kaže Rower.
- Strah od napuštanja: Saučesnik može vjerovati da će ga osoba napustiti ako prestane da joj pomaže. Ovo je naročito izraženo u slučaju partnera ili roditelja od kojih je saučesnik emocionalno, fizički ili finansijski ovisan i nema gdje drugo da ode.
- Empatija: Saučesnik može imati izražen osjećaj empatije, što mu otežava da gleda kako drugi trpe posljedice svojih postupaka, pa pokušava da ih zaštiti.
- Osjećaj odgovornosti: Saučesnik može osjećati snažnu odgovornost da zaštiti ili brine o osobi koja se ponaša štetno.
- Kognitivne distorzije: Saučesnik može koristiti kognitivne distorzije kao mehanizam suočavanja. Može negirati problem ili ubjeđivati samog sebe da situacija „nije tako loša“.
- Naučeno ponašanje: Saučesničko ponašanje može biti naučeno u društvenom ili kulturnom okruženju u kojem je omogućavanje problematičnog ponašanja normalizovano. Odrastanje u porodici u kojoj se određena ponašanja tolerišu, ignorišu ili skrivaju može uzrokovati da se ovaj obrazac nastavi i u odrasloj dobi.
“Često ljudi nisu svjesni da omogućavaju svojim voljenima štetno ponašanje i imaju dobre namjere.”
— Kelsey Rower, medicinska sestra
Tipovi saučesnika
Navodimo neke od tipova saučesnika:
- Finansijski saučesnici daju novac osobi koja se upušta u štetne navike, čime joj omogućavaju da nastavi.
- Saučesnici na radnom mjestu prikrivaju loš učinak ili neprimjereno ponašanje svojih kolega.
- Akademski saučesnici pomažu drugima da varaju, prepisuju zadatke ili im daju odgovore.
- Saučesnici u upotrebi supstanci ohrabruju, omogućavaju ili ignorišu nečije problematično konzumiranje alkohola ili droga.
- Saučesnici u ovisnostima dopuštaju ljudima da se upuštaju u aktivnosti od kojih su ovisni, poput igranja igrica ili kompulzivne kupovine.
- Saučesnici u vezama tolerišu toksična ponašanja kao što su neiskrenost, nevjera ili zlostavljanje u vezi.
- Porodični saučesnici dopuštaju nezdrave i disfunkcionalne porodične odnose.
- Društveni saučesnici podržavaju, učestvuju u ili ne zauzimaju stav protiv društveno štetnih ponašanja poput ogovaranja, maltretiranja ili manipulacije.
- Zdravstveni saučesnici podržavaju nezdrav izbor načina života i izbjegavaju suočavanje sa zdravstvenim problemima.
- Pravni saučesnici prikrivaju ili umanjuju pravne posljedice nečijih postupaka.
Posljedice saučesničkog ponašanja
Saučesničko ponašanje može imati negativne posljedice i za saučesnika i za osobu kojoj se takvo ponašanje omogućava. U suštini, to je situacija u kojoj svi gube.
Negativne posljedice za saučesnika:
Ovo su neke od mogućih posljedica koje saučesnik može doživjeti:
- Krivica: Saučesnici mogu osjećati krivicu ili stid zbog saznanja da su doprinijeli postojećim problemima. Roditelji su naročito skloni tome da osjećaju krivicu i okrivljuju sebe za probleme svog djeteta, kaže Rower.
- Emocionalna patnja: Saučesnik može doživjeti stres, osjećati strah, zabrinutost, frustraciju, bespomoćnost i emocionalnu iscrpljenost dok posmatra posljedice koje osoba trpi.
- Gubitak identiteta: Saučesnici mogu doživjeti gubitak vlastitog identiteta,jer se njihova svakodnevna ponašanja i odluke sve više vrte oko potrebe druge osobe, dok pritom zanemaruju vlastite potrebe i vrijednosti.
- Depresija i anksioznost: Saučesnici često doživljavaju depresiju, anksioznost i druge probleme mentalnog zdravlja, objašnjava Rower.
- Finansijski teret: Finansijski saučesnici mogu osjećati pritisak zbog stalnog novčanog pokrivanja nečijih štetnih navika.
- Problemi u odnosima: Saučesničko ponašanje može izazvati probleme u odnosima s drugim prijateljima i članovima porodice koji ne razumiju zašto saučesnik podržava štetne navike te osobe, navodi Rower.
Dugoročne posljedice po osobu kojoj se omogućava štetno ponašanje
Ovo su neke od negativnih posljedica koje osoba kojoj se omogućava takvo ponašanje može doživjeti:
- Nedostatak odgovornosti: Saučesništvo omogućava osobi da nastavi sa svojim ponašanjem i smanjuje posljedice koje bi inače snosila, kaže Rower. Takva osoba možda nikada ne bude pozvana na odgovornost, jer je neko uvijek „spašava“od posljedica.
- Ovisnost o drugima: Osoba može razviti ovisnost o drugim ljudima, oslanjajući se na njih da je izvlače iz problema ili da popravljaju štetu koju napravi. S vremenom može postati nesposobna da samostalno funkcioniše.
- Ponavljajući problemi: Budući da nije suočena sa posljedicama, osoba često nastavlja s negativnim ponašanjem. Možda nikada ne razvije vještine suočavanja koje su joj potrebne da se pozabavi stvarnim uzrokom problema. Ciklus negativnog ponašanja se nastavlja i često postaje sve gori ako se ne spriječi.
- Samouništavajuće tendencije: Saučesničko ponašanje omogućava osobi da nastavi sa štetnim navikama koje su dugoročno destruktivne, čime se učvršćuje obrazac samosabotaže.
Prepoznavanje i suočavanje sa saučesničkim ponašanjem
Prepoznavanje i suočavanje sa saučesničkim ponašanjem je proces koji zahtijeva samosvijest i iskrenu introspekciju:
- Razmislite o svojim postupcima: Preispitajte vlastite riječi i djela. Zapitajte se da li ste na neki način, svjesno ili nesvjesno, podržali navike te osobe.
- Posmatrajte obrasce: Obratite pažnju na ponašanje te osobe i svoju ulogu u tome. Da li ih ohrabrujete, pravdate ili umanjujete ozbiljnost problema? Velike su šanse da ćete primijetiti ponavljajući obrazac.
- Tražite povratne informacije: Zamolite prijatelje, članove porodice ili kolege da budu iskreni s vama u vezi s vašim ponašanjem i ulogom koju možda igrate u problemima te osobe.
- Preispitajte svoje motive: Budite iskreni prema sebi. Zašto to radite? Da li pokušavate izbjeći sukob? Bojite li se da ćete narušiti odnos? Ili možda da ćete izgubiti tu osobu?
- Procijenite posljedice: Razmislite o posljedicama svojih postupaka. Da li zaista pomažete toj osobi ili samo pogoršavate situaciju? Da li bi joj bilo bolje da prizna problem i potraži pomoć?
Prekidanje ciklusa saučesničkog ponašanja
Ako ste se prepoznali kao osoba koja pokazuje saučesničko ponašanje, slijedi nekoliko koraka koje možete poduzeti da biste prekinuli taj obrazac:
- Postavite zdrave granice: Jasno definišite koje ponašanje prihvatate, a koje ne. Te granice komunicirajte odlučno i dosljedno. Potrebno je vježbati postavljanje granica, ali one su ključne za zdrave odnose, kaže Rower.
- Izbjegavajte opravdavanja: Oduprite se porivu da izmišljate izgovore za ponašanje te osobe. Budite iskreni prema sebi i drugima u vezi s realnim stanjem stvari.
- Potičite odgovornost: Ohrabrite osobu da preuzme odgovornost za svoje postupke. Nemojte prikrivati niti umanjivati posljedice njihovog ponašanja.
- Zauzmite čvrsti stav: Pokažite osobi da joj nećete dozvoliti da nastavi sa štetnim ponašanjem, upravo zato što vam je stalo do nje.
- Ohrabrite traženje pomoći: Podstaknite osobu da potraži stručnu pomoć ili da se pridruži grupi podrške, ako joj je teško da se nosi sa situacijom.
- Podržite promjene: Dajte podršku kada osoba pokuša da promijeni svoje ponašanje. Slavljenje malih uspjeha može imati veliki uticaj.
- Brinite o sebi: Stavite svoj mentalni, fizički i emocionalni oporavak na prvo mjesto. Radite stvari koje vam donose radost i koje vas ispunjavaju.
- Potražite podršku i za sebe: Može vam koristiti da potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje, bilo individualno ili zajedno s osobom kojoj ste omogućavali negativno ponašanje.
Ključne poruke
Možda mislimo da nekome pomažemo time što mu omogućavamo određeno ponašanje, ali moramo shvatiti da zapravo samo pogoršavamo problem.
Iako su nam namjere možda najbolje, važno je da prepoznamo štetu koju time nanosimo i poduzmemo korake da prekinemo taj ciklus, za dobrobit te osobe i nas samih.
Izvor: https://www.verywellmind.com/enabler-behavior-motivations-signs-impact-8602260